Lečenje čukljeva iskustva

Čukljevi, poznati i kao Hallux valgus, su deformacija stopala koja se obično javljaju kada veliki nožni prst počinje da se naginje prema drugom nožnom prstu. To može rezultirati izbočenjem kosti na bazi palca, stvarajući izbočinu na unutrašnjoj strani stopala. Osim izbočine, može doći do bola, otoka i iritacije kože na tom području.

Čukljevi obično postaju vidljiviji tokom vremena i mogu biti uzrokovani raznim faktorima, uključujući genetsku predispoziciju, nošenje neudobne obuće, prekomerno opterećenje stopala, deformitete stopala, kao i određene bolesti poput reumatoidnog artritisa. Osim estetskih problema, čukljevi mogu uzrokovati i bol pri hodanju, posebno kada se pritisak vrši na izbočinu. U težim slučajevima, moguća je ograničena pokretljivost stopala ili promene u obrascima hoda. U nekim slučajevima, promena obuće, nošenje ortopedskih uložaka, fizikalna terapija ili upotreba jastučića za prste mogu pomoći u smanjenju simptoma. Međutim, u težim slučajevima ili kada čukljevi uzrokuju značajne probleme, može biti potrebna hirurška intervencija kako bi se ispravila deformacija.

Studije su pokazale da postoji genetska komponenta koja može povećati sklonost ka razvoju čukljeva. Ako je jedan od roditelja imao čukljeve, veća je verovatnoća da će se i kod deteta razviti čukljevi. Takođe, nošenje obuće koja je uska, sa visokim potpeticama ili nepravilnim potplatom može izvršiti pritisak na prednji dio stopala i pridonijeti deformaciji stopala, uključujući čukljeve. Preterano opterećenje stopala, kao što je dugotrajno hodanje ili stajanje na poslu, može pogoršati postojeću genetsku predispoziciju i doprineti razvoju čukljeva. Postojeći deformiteti stopala, poput ravnih stopala ili visokog svoda stopala, mogu povećati rizik od razvoja čukljeva. Starenje, prekomerna težina, hormonalne promene tokom trudnoće i određene bolesti poput reumatoidnog artritisa takođe mogu uticati na pojavu ovog deformiteta. Dakle, iako čukljevi mogu biti nasledni, oni se često razvijaju pod uticajem kombinacije genetskih faktora i faktora okoline. Ovo znači da, iako ne možemo kontrolisati genetsku predispoziciju, možemo preduzeti određene korake kako bismo smanjili rizik od razvoja čukljeva, poput nošenja udobne obuće, izbegavanja prekomerne težine i održavanja zdravih navika u pogledu aktivnosti i hodanja.

Čukljevi obično uzrokuju bol u području izbočenja, posebno tokom hodanja ili nošenja cipela, dok deformitet palca može otežati hodanje, posebno ako se čukljevi formiraju na obe strane stopala. Koko tvrde pacijenti, ovi deformiteti mogu  da izazovu probleme pri izboru i nošenju cipela, jer izbočena kost može prouzrokovati trenje i nelagodu. Trenje između izbočene kosti i obuće može dovesti do upale i iritacije kože, što može dodatno pogoršati nelagodu. Napredovanje čukljeva može dovesti do daljeg deformiteta stopala, što utiče na njegovu funkcionalnost, a bol i nelagodnost uzrokovani čukljevima mogu otežati obavljanje svakodnevnih aktivnosti kao što su hodanje, stajanje ili vežbanje. Oni mogu promeniti biomehaniku stopala i dovesti do razvoja drugih problema, poput kurježa, žuljeva ili problema sa zglobovima. Nekim pacijentima važna je i estetski apekt koji čukljevi narušavaju. U nekim slučajevima, čukljevi mogu zahtevati medicinsku intervenciju, poput nošenja ortopedskih pomagala, fizikalne terapije ili čak hirurškog zahvata, posebno ako uzrokuju značajnu bol ili ometaju normalnu funkciju stopala.

Neki lekari tvrde da su čukljevi strukturni deformiteti stopala, i iako se mogu ublažiti i kontrolisati, u potpunosti izlečenje možda nije moguće bez hirurške intervencije. Međutim, nekoliko metoda koje se koriste za ublažavanje simptoma čukljeva i poboljšanje funkcionalnosti stopala, kao što su nošenje cipela koje pružaju dobru potporu stopalu, imaju dovoljno prostora za prste i ne vrše pritisak na izbočenu kost može smanjiti nelagodu i bol. Na nekim forumima, pacijenti da ortopedski ulošci mogu pomoći u ispravljanju biomehanike stopala i ublažavanju pritiska na čukljeve. Specifične vežbe i tehnike istezanja mogu pomoći u jačanju mišića stopala i poboljšanju pokretljivosti zglobova, što može olakšati simptome. U nekim slučajevima, korišćenje hladnih ili toplih obloga može pomoći u smanjenju upale i ublažavanju bolova. Čukljevi ne mogu da se izleče lekovima ili mastima, jer su u pitanju strukturni deformiteti stopala. Međutim, postoje određeni lekovi i masti koji se mogu koristiti za ublažavanje simptoma povezanih sa čukljevima, kao što su bol, upala i iritacija kože. Pacijenti koji imaju čukljeve i trpe bolove napominju da lekovi poput acetaminofena (paracetamol) ili nesteroidnih antiinflamatornih lekova (NSAID), kao što su ibuprofen ili diklofenak, mogu pomoći u ublažavanju bolova povezanim sa čukljevima. Radi privremenog ublažavanja bolova, na područje čukljeva mogu se nanositi masti, gelovi ili kreme koji sadrže aktivne sastojke poput mentola, kamfora ili kapsaicina. Masti koje sadrže sastojke kao što su ibuprofen, diklofenak ili piroksikam mogu pomoći u smanjenju upale oko izbočene kosti. Primena hladnih obloga može pomoći u smanjenju otoka i upale, što može ublažiti bolove povezane sa čukljevima. Postoje različiti ortopedski proizvodi, poput jastučića za zaštitu čukljeva ili silikonskih separatora za prste, koji mogu pomoći u smanjenju trenja, iritacije kože i nelagode povezane sa čukljevima. Ipak, sudeći po komentarima pacijenata na forumima, najčešće se preporučuje opaerativni zahvat za eliminaciju čukljeva.

Operacija čukljeva se obično preporučuje kada konzervativni tretmani ne uspevaju da ublaže simptome ili kada čukljevi uzrokuju značajne smetnje u svakodnevnom životu. Ako čukljevi uzrokuju nepodnošljivu bol koja ometa svakodnevne aktivnosti poput hodanja ili stajanja, ili otežavaju nošenje obuće ili vežbanje, operacija može biti razmatrana radi ublažavanja simptoma. Ako se čukljevi kontinuirano pogoršavaju i uzrokuju dalje deformitete stopala ili druge probleme, operacija može biti potrebna kako bi se sprečilo dalje napredovanje. Takođe, ukoliko konzervativni tretmani poput nošenja udobne obuće, korišćenja uložaka ili fizikalne terapije ne daju zadovoljavajuće rezultate, hirurška intervencija može biti razmatrana kao sledeći korak u lečenju. Ponekad ljudi odluče na operaciju čukljeva iz estetskih razloga, posebno ako deformitet izaziva nezadovoljstvo izgledom stopala. Poslednju reč o tome da li je operacija neophodna ili ne, daje ortoped.

Uobičajena procedura koja se koristi za korekciju čukljeva je osteotomija, koja se obično izvodi kako bi se ispravila deformacija kosti velikog nožnog prsta i popravila pozicija kostiju u stopalu. Mogu se koristiti različite tehnike osteotomije, uključujući distalnu, proksimalnu ili dijagonalnu osteotomiju, u zavisnosti od specifičnih potreba pacijenta. Kada su zglobovi stopala oštećeni ili deformisani zbog čukljeva, operacija koja se koristi je artrodeza . Ovaj postupak uključuje spajanje ili učvršćivanje zglobova kako bi se smanjila bol i poboljšala stabilnost stopala. Artroplastika je procedura koja se koristi za zamenu ili oblikovanje oštećenih ili deformisanih zglobova stopala kako bi se poboljšala funkcija i smanjila bol. Ova tehnika može biti korisna u slučajevima kada je hrskavica u zglobovima oštećena zbog čukljeva. U nekim slučajevima se preporučuje resekcija izbočenog dela kosti na bazi palca,  koja se uklanja kako bi se smanjio pritisak i bol. Ova tehnika može biti deo šireg operativnog postupka za korekciju čukljeva. Neki hirurzi primjenjuju minimalno invazivne tehnike za korekciju čukljeva, kao što su artroskopska ili perkutana osteotomija. Ove tehnike obično uključuju manje incizije i brži oporavak u poređenju sa tradicionalnim operativnim zahvatima.

Oporavak nakon operacije čukljeva može varirati u zavisnosti od vrste operacije koja je izvršena, individualnih karakteristika pacijenta i prisustva eventualnih komplikacija. Nakon operacije, većina pacijenata obično ne može odmah opterećivati operisano stopalo. U zavisnosti od tehnike operacije i preporukama hirurga, neki pacijenti koriste štake dok hodaju. Postupno mogu povećavati opterećenje na operisanom stopalu, prema preporuci hirurga. Na forumima, pacijenti koji su operisali čukljeve uglavnom ističu da ove procedure spadaju u rutinske, ali da se u velikom broju slučajeva nakon izvesnog vremena čukljevi opet stvaraju na istim, operisanim mestima.